02 nenad cambi

7/29/2019 02 Nenad Cambi

1/12

N. Cambi: Biljeke uz kipove Kibele (Magna Mater) iz Senja Senj, zb. 20, str. 33.-44. (1993.)

NENAD CAMBI

BILJEKE UZ KIPOVE KIBELE(MAGNA MATER) IZ SENJA

Nenad Cambi UDK:73.032(497.13):292Filozofski fakultet Izvorni znanstveni radSveuilita u Splitu Ur.: 1993-04-10

HR 57000 Zadar

Oslanjajui se na radove J. Medinija i I. Degmedi, autor je obradio statue izSenja koje prikazuju Kibelu ili su joj bile pogreno pripisane. Radi se o dvije statuesjedeih boica te o jednoj glavi ene. Analiza kipova pokazala je daje kip A sigurno pri

padao Kibeli, meutim nije mu pripadajua enska glava. Kip B ne sjedi na tronu, nego nahridini na kojoj su prikazane ivotinje i zvijeri, to do sada nije uoeno. Takva ikonografi

ja upuuje da se radi o boanstvu prirode. Nije iskljueno daje i kip B prikazivao Kibelu,jer i ona spada u generativna boanstva prirode. Mogue je da je u pitanju i sinkretizamKibele i Dijane. Medu kipovima Kibele iz antikog svijeta samo jedan jedini, onaj iz Ko-rinta, pokazuje boicu u sjedeem stavu na hridini, dok su svi drugi uglavnom na tronu.

enska glava ne pripada nijednoj sjedeoj statui (A i B), pa se, dakle, radi o tri, a ne dvakipa. Tehnike karakteristike klesanja, kipova pokazuju da su oni iz kraja 2. ili poetka 3.st.

Kip B pokazuje srodnosti s atikim reljefima, pa po svoj prilici potjee iz Atene. Zakip A tee je odrediti provenijenciju. Moe biti i atiika i maloazijska, dok je enska glavaoito importirana iz Male Azije.

Za svaku je pohvalu inicijativa A. i M. Glaviica te Senjskog muzejskog drutva dau hrvatskom prijevodu tiska lanak J. Medinija Le culte de Cybele dans la Liburnie antique", objavljenom u zborniku radova M. Vermaserena.1 Medini je nedvojbeno bio izvrstan poznavatelj orijentalnih religija u antikoj Dalmaciji, a Vermaseren u itavomantikom svijetu. Tiskanje lanka najbolji je izraz zahvalnosti obojici preminulih istraivaa.

Zamoljen da s umjetnike i ikonografske toke gledita obradim kipove iz Senja kojeje Medini povezao uz Kibelu, radim to s oduevljenjem, iskazujui zahvalnost i

J. Medini, Le culte de Cybele dans la Liburnie antique, Hommages a Maarten J. Vermaseren, Receuil d'etudes offerts par les auteurs e la Serie Etudes preliminares aux religions orientales dans Empire remains a Maarten J. Vermaseren a occasion de son soixantieme aniversaire le 7 Avril 1978 edite par

Margre B. de Boer et T.A. Edridge, Vol. II, Leiden 1978., str. 732.-756.

33


2/12


potovanje prijatelju J. Mediniju te M. Vermaserenu kojeg nisam imao ast poznavati,ali kojeg sam iznimno cijenio po njegovu velikom doprinosu poznavanju orijentalnih re

ligija. U svom lanku Medini je prouio donji dio enske sjedee statue koju je nazvaokipom A te jo jedan donji dio statue koji je oznaio kao kip B. Autor spominje i jednuensku glavu koju, meutim, nije vidio jer je u tom trenutku bila zagubljena u Arheolokom muzeju u Zagrebu.2

Fragment A otkriven je poetkom godine 1948.3 a prikazuje donji dio statue boicena tronu, uz koji ue lavovi, glavom okrenuti prema figuri ene, kao da se - poput psa- umiljavaju gospodaru. Statua A iskazuje tipinu ikonografiju boice Kibele kakva jepoznata prema brojnim kipovima.4 Medini je donjem dijelu kipa dodao jo dva fragmentagornjeg dijela tijela (torzo). Iako se ini da fragmenti ljube lom na lom, ipak to nijetako, a ni boja patine mramora ne odgovara donjem dijelu. teta je to nisu ouvaneruke, u kojima su nesumnjivo bili neki atributi Velike Majke: rog obilja, patera,

granica stabla s cvijeem, plodovi, timpan ili jo neki drugi atribut karakteristian zaboicu, ali koji meu njima, to je nemogue utvrditi.Pri istraivanju I. Degmedi je rujna mjeseca godine 1949. u Senju, u blizini kate

drale, otkrila ensku glavu kojoj ne navodi dimenzije, ali upuuje da je u polovici naravne veliine".5 J. Medini s oprezom upozorava na mogunost da je glava pripadala kipuA,6 stoje, uostalom, ve pretpostavila I. Degmedi.7 Medini, meutim, to nije mogaoprovjeriti pa ni donijeti fotografija, osim one koja je ve bila objavljena. Ta injenicaprijeila mu je da usporedi stilske i tehnike karakteristike glave i kipa A. U sluaju da

je glava zaista pripadala kipu A, Medini je pretpostavio da boica nije imala velom prekrivenu glavu, kao stoje uobiajeno, iako ne i obvezno.8 Meutim, s obzirom na to daglava doista nije pripadala kipu A (o tome vidi malo kasnije), ne moe se decidiranotvrditi da boica nije imala veo preko glave; ali isto tako ni da ga je imala. Uostalom, toi nije toliko vano za identifikaciju fragmenta, jer za to postoji dovoljno elemenata. Tipova statua Kibele s velom i bez njega ima dosta meu antikim kipovima.9

Ovdje valja odmah kazati da glava zaista ne pripada ni ostatku torza o kojem je gorebilo rijei jer ne ljubi lom uz lom uz ostatak vrata na torzu budui da presjeci loma nisu

2 J. Medini, o.c, str. 735. i d. te tab. CXLIII, 1-2; CXLIV, 1-2; CXLV, 1-2; CXLVI; CXLVII. 1;CXLIX, 1-2; CL, 1-2; CLI, 1-2.* Taj podatak navodi I. Degmedi, Arheoloka istraivanja u Senju, VAHD LIII, 1950.-1951., str. 251.

Usp. na primjer kip iz Napulja (biva zbirka Franese), M.J. Vermaseren, Corpus Cultus Cybelae Ati-disque (CCCA), III, Italia-Latium, Leiden 1977., str. 122., br. 392, tab. CCXLII. Ubudue se navedenikorpus navodi kao CCCA.-* I. Degmedi, o.c, str. 254.6 J. Medini, o.c., str. 736.7

I. Degmedi, o.c., str. 254. Okolnosti nalaza i dimenzije (glava je u polovici naravne veliine kaoi statua boice) te klasicistiki stil fragmenta, a prije svega isti materijal, doputaju zakljuak da je toglava Velike boice".

J. Medini, o.c, str. 736. To isto dri i I. Degmedi, o.c, str. 254.y Usp. glavu s velom M.J. Vermaseren, CCCA. VII Musea et Collectiones privatae, Lei-en 1977., str.20., br. 65, tab. XLVII. Kad je glava bez vela na njoj je obino kruna u obliku gradskih zidina. Ipakima i primjera bez tog atributa, usp. M.J. Vermaseren, o.c, str. 32., br. 105, tab. LXXIV ili str. 32.i.d., br. 107, tab. LXXV, 107.

34


3/12


identini, kako je to utvrdio moj bivi student, a sadanji asitent M. Glavii.10

Meutim, valja takoer kazati da ne odgovaraju ni meusobni odnosi mjerila, jer je glava

s vratom visine 18 cm, a lice 10,5 cm, to je stvarno 1/2 normalne visine glave. Naprotiv donji dio sjedee statue priblino je do polovice tijela visok 72 cm, to je ak netovie od normalne ljudske visine. Oito je, dakle, da nisu nikad bili dijelovi jedne te istecjeline.

Drugi kip sjedee boice Medini je nazvao kipom B. U osnovi boica je prikazana naisti nain kao i na kipu A, ali ipak postoje neke bitne razlike.11 Medini navodi da obliktrona nije mogue definirati jer ga pokrivaju likovi ivotinja, ali se, navodno, vide ostacinaslona.12 Ovdje sam duan upozoriti da to nije tono i da se radi o posve drugaijemmjestu na kojem boica sjedi. Iako je povrina reljefa dosta oteena, osobito na desnojstrani, ona je na lijevoj dovoljno ouvana da bi se mogao donijeti pouzdan zakljuak.Budui da je reljefna povrina ivotinja gotovo neozlijeena, jasno je da onda ni stolica

nije mogla biti oteena. Da je stolica zaista postojala, ona bi se nazirala barem negdje,moda meu likovima ivotinja koje ipak nisu gusto nanizane, i tako bi se pouzdanodefinirala". Ali stolica se nigdje ne vidi. Navodna oteenja povrine zapravo nisu nitadrugo nego hrapava stijena, krapa na kojoj boica sjedi. Kvrgava stijena vidi se i u pozadini ivotinja. Ispod bika koji brsti grm je ovca, a desno lav koji proviruje iz pilje.Prema tome, s obzirom na to da su ivotinje prikazane u pejzau, oito je da kruni, alinepravilni ostatak kamena nije naslon stolice, nego hridina koja se nadvila nad bitkom.Usprkos oteenju na desnoj bonoj strani zapaa se takoer bik, ali ne u identinompoloaju kao onaj na lijevoj strani, a izmeu njega i boice vidi se lik jarca s dugim rogovima i bradom. Medini dri da jarac slii divojarcu,13 a ja bih rekao da se zaista radi otoj visokoj divljai, jer osim slinosti na to upuuje i injenica to se ivotinja nalazi upeini i samo djelomino proviruje, kao i lav na suprotnoj strani. Moda je na toj stranibio jo neki ivotinjski lik, ali se nije ouvao. I ova strana kipa nedvosmisleno pokazujeda je boica sjedila na stijeni pa je posve logino da obje bone strane nisu identine i simetrine, kao to je to bio sluaj kod kipa A, koji je sjedio na tronu i imao aksijalno simetrino postavljene lavove (od kojih je onaj na lijevoj strani otuen). Prema tome,ikonografska koncepcija kipa B, iako se radi o sjedeem boanstvu, nije identina kaokod kipa A.

Medini dri da kip B iskazuje neke sinkretistike pojave kulta Magne Mater, a da suivotinje odraz obreda taurobolije i kriobolije koji su se obavljali u njenom ritualu.14

Meni se osobno ini da ikonografija kipa pokazuje jasno i nedvosmisleno samo prirodni

aspekt njegove boanske naravi. To bi se dalo zakljuiti na temelju injenice to su upeinama prikazane i zvijeri, odnosno divlja koja nema nikakve veze s gore navedenimobredima i to se ona nalazi u svom prirodnom ambijentu. Lav nije pas" Velike Majke,

Na tome, kao i crteu jednog i drugog presjeka, najljepe zahvaljujem M. Glaviicu.Kip je otkrio i objavio A. Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (II), Senjski zbornik III, god.

III, 1967.-68., str. 22., si. 7.17

J. Medini, o.c, str. 737.1 3 J. Medini, o.c, str. 738.1 4 J. Medini, o.c, str. 739.

35


4/12


nego zvijer u svojoj rupi iz koje vreba divlja. Usprkos tome, nije iskljueno da je Medini ipak kip pravilno pripisao Kibeli jer ona spada meu boanstva koja generiraju snagu

prirode.15 Takvih boanstava ima jo, a meu njima je i Artemida.16 Stoga bih ivotinjeradije protumaio kao stanovnike svoga prirodnog ambijenta nego kao rtvene ivotinje.Budui da u Senju postoji snaan kult Dijane, nije iskljueno da je kip moda pripadao itom boanstvu prirode.17 Ipak, kako je Dijana u Dalmaciji imala dosta standardiziranuikonografiju boanstva lova, iako je u osnovi takoer bila boica prirode uz neke drugereligijske aspekte, ipak je vjerojatnije da je senjska statua prikazivala Kibelu ili paksinkretizam Kibele i Dijane.

Postoji li takav slian kip Kibele u antikom svijetu? Meni je poznata samo jednastatua koja barem donekle posjeduje sline karakteristike. Radi se o mramornoj statuiotkrivenoj u Korintu.181 tu boica sjedi na hridini. Ispod nogu joj je lav, a na bonimstranama prikazani su siringa i pedum, a iznad njega je pinija, Atisovi atributi, dok je na

suprotnoj strani reljef hekateja. Iako se ne radi o identinim atributima, oito je ipak dase Kibela prikazivala i kao boanstvo koje sjedi na stijeni. Inae stijena je standardni prirodni element koji dobro odgovara nakani da se neki lik ambijentira u prirodi. U ranomhelenizmu Eutihid je posjeo na hridinu boicu - personifikaciju grada Antiohije, a donjenih nogu smjestio personifikaciju rijeke Oronta.19 Nema dvojbe da nas kip B ne biostavio u nedoumici daje sauvan gornji dio ene. Tu se, nedvojbeno, krio klju za razumijevanje cjeline ikonografske poruke. Stoga za gornjim dijelom kipa B sigurno alimodaleko vie nego za istim dijelom kipa A. Mogue je da je fragment torza, o kojem jebilo rijei na poetku izlaganja, zbog boje mramora, ali ni to nije sigurno.

Na temelju gore iznesenog jasno proistjee da se meu gore opisanim skulpturamamogu izdvojitit tri ili vie, a ne samo dva kipa. Statuta A i B imaju vie fragmenata kojiih dopunjuju (osim torza).20 Ako prva nedvojbeno, a druga vjerojatno pripadaju kipu Kibele, trea, po mom miljenju, mora pripadati nekoj drugoj boici. Na temelju ega se tomoe rei? Prije svega krobilos na frizuri nije nikako tipian za Kibelu. Nije mi poznatneki primjer Kibelina kipa koji ga posjeduje. S druge strane takva frizura javlja se na kipovima koji ga posjeduju. S druge strane takva frizura se javlja na kipovima i reljefimaArtemide (Dijane),21 odnosno Afrodite (Venere).22 Katkad se zapaa ak i na kipovima

O tom aspektu Kibele usp. J.J. Ferguson, The Religions of the Roman Empire, London 1974. (sec.ed.), str. 14. i d. i 26. i d.

J.J. Ferguson, o.c, str. 14. i d.17

O kultu Dijane u Senju usp. M. Zaninovi, Dijanin kult u Senju, Senjski zbornik 9, 1980., str. 43. id.1 0 M. J. Vermaseren, CCCA, II, Graecia atque insulae, Leiden 1982., str. 143., br. 459, tab.CXXXVII, 457.1 M. Fuchs, Die Skulptur der Griechen, Mnchen 1983. (3. iiberarb. und erg. Aufl.), str. 276. , si.305., 306.2 0 J. Medini, o.c, str. 735. i 738.* Usp. na primjer glavu Artemide-Lucifere iz itluka kod Sinja, N. Cambi, Atika skulptura u Arheolokoj zbirci Franjevakog samostana u Sinju, Zbornik Kai XVII, 1, 1985., str. 426., si. na suprotnojstrani, usp. i bilj. 5.2 2 W. Fuchs, o.c, str. 245., si. 265 (kip Afrodite Kalipigos).

36


5/12


Apolona.23 Dakako Apolona odmah valja iskljuiti, jer se oito radi u senjskom sluajuo enskoj glavi. Prema tome, ona je po svoj prilici pripadala nekoj od gore spomenutih

boica, i, ako je suditi po gore spomenutoj rasprostranjenosti kulta Dijane u Senju, tadasmo posve blizu rjeenja enske glave koja se uva u Zagrebu.Je li moda glava s krobilosom na tjemenu mogla pripadati kipu B? Mislim da i na

to pitanje valja odgovoriti negativno. Naime, visina kipa je 79 cm i ena je sauvana dotek neto iznad pojasa (malo iznad pupka), to pokazuje da se radilo o skulpturi koja jepriblino iste visine kao i statua A, a to znai da je normalne ljudske visine. Prematome, glava izraena u razmjeru 1:2 nije mogla stajati najednom veem kipu razmjera1:1 u odnosu na normalnu ljudsku veliinu. Osim toga glava ima bjelkastu patinu, dokstatua B sivkastu.

Medini nije posve precizan u datiranju kipova. Nije ni udo kad se radi o takvim fragmentima. On ih svrstava u iroki raspon 1. ili 2. st. po Kr.24 Za najmlau autor oito

dri glavu iz Zagreba zbog injenice to su u onim jabuicama prikazane arenice i zjenice, ali nju ne datira, nesumnjivo zbog toga to je nije mogao osobno ispitati.Meutim, usprkos looj ouvanosti statua A i B, oito je da su one prerano datirane.Koji su razlozi za kasniju dataciju? Obje sjedee statue imaju tvrdo izraenu draperiju.ljebovi meu naborima duboki su i iroki te stvaraju snane efekte svjetla i sjene. Njihovu stilizaciju odaje nain protezanja nabora koji idu pravilno i bez svijanja po duini,dakle bez prirodne gipkosti. Na obje strane zapaa se rad brzorotirajueg svrdla na naborima hitona uz stopala, a kod kipa A i na krilu i noge. Takve karakteristike skulpturalnetehnike nazone su ne samo na kasnijim kipovima Kibele25 nego i na drugim drapiranimskulpturama, kao to su, na primjer, likovi ena i carica.26 Takve karakteristike draperijesvojstvene su osobito za skulpture kasnog 2. ili ranijeg 3. st. Na kipu A posebno je za

nimljiv tretman grive lava s izrazito paralelnim pramenovima i ljebovima koji su izdu-beni svrdlom. Kanal, meutim, nije dubok. Oko figure lava zapaa se djelomino svrdlana kontura koja nije svuda dosljedno provedena. To pokazuje da je kip iz vremena izatzv. stilske promjene koja se na Zapadu dogodila oko godine 180., a na Istoku koje desetljee kasnije.27 to se druge statue tie, valja napomenuti da se radi o kipu koji pokazuje sline, ali ipak ne i identine oblike nabora draperije. Oni su takoer tvrdi i duboki,samo nisu toliko stilizirani. Njihov je pravac neto klasiniji" i zavojitiji, dakle gipkijii prirodniji. Ti su nabori neto gui. Njihova gustoa proistjee iz injenice to je nakrilu boice neto obilatije sloena haljina, pa se vie nabire. Hiton uz stopala je pak di

jagonalno postavljen i nabori su ui. Ipak rad svrdla je uoljiv i na krilu ene te na grud-

l i W. Fuchs, o.c, str. 120., si. 112 (Apolon Belvederski).2 4 J. Medini, o.c, str. 736. i 739."J Usp. na primjer M. J. Vermaseren, CCCA, I, Asia Minor, Leiden, New York, Kobnhavn 1987., str.47., br. 138 (Emet), tab. XVIII, 138, ili str. 49., br. 142 (Ktalya Simav), tab. XIX, 142. Usp.takoer i M. J. Vermaseren, CCCA III, Leiden 1977., str. 129., br. 410, tab. CCLVIII i brojne drage.

H. J. Krase, Rmische weibliche Gewandstatuen des zweiten Jahrhunderts n. Chr., Gttingen 1965.(1975.), disertacija, str. 252., br. A 36, tab. 12, kao i brojne drage.97

O stilskoj promjeni na Istoku usp. H. Wiegartz, u J. Borchard u. a., Myra eine lylische Metropole,Berlin 1975., str. 183. i d., lit. u bilj. 168; G. Koch - H. Sichtermann, Romische Sarkophage, Hand-buch der Archologie , Mnchen 1982., str. 367. i 456.

37


6/12


SI. 1. Glava boice iz Senja, enface, Arheoloki muzej u Zagrebu

nom kou i uz stopala. Svrdlo nije proizvodilo toliko snaan efekt svjetla i sjene kao nakipu A, jer je neto plie paralo povrinu. Stoga nije udno to kip B izgleda nekakoklasiniji. Meutim, razlike meu naborima oba kipa posljedica su stilskog i radio-nikog, dakle tehnikog postupka, vie nego to bi indicirali razliiti vremenski postanak. Ako bi nas ak nabori i mogli prevariti u pogledu vremena nastanka statua, reljefnabonim stranama, tj. na hridini kipa B, ipak upuuje da se radi o priblino suvremenimkreacijama. Tu, naime, svaka ivotinja ima jasnu i duboku rubnu liniju koja odvaja figuru od pozadine. Ta rubna linija uparana je duboko i iroko brzorotirajuim svrdlom. Duboke linije zapaaju se i na detaljima koji naznauju izboine i reljef hridine na bonimstranama kipa B. Pojava rubnih linija uoena je na reljefima atikih28 i maloazijskih sarkofaga29 iz, oko tzv. stilske promjene i nakon nje.30 To nedvojbeno dokazuje da je ovaj

28 O tome usp. N. Cambi, Atiki sarkofazi na istonoj obali Jadrana, Split 1988., str. 55. i d., usp. ibilj. 305.29 H. Wiegartz, Kleinasiatische Sulensarkophage, Berlin 1965., str. 30. i d.30 Usp. bilj. 27.

38


7/12


5/. 2. Glava boice iz Senja,desni profil, Arheoloki muzej u

Zagrebu

kip izraen oko godine 200. ili nakon nje, a rekao bih da ide ak i u prva desetljea 3. st.Dakako, kad bi oba kipa bila cjelovitije ouvana, odnosno da su nam na raspolaganju injihove glave, tada bi navedena datacija bila pouzdanija, ali i ovako je dovoljno sigurna.

Trea skulptura, tj. glava ene s krobilusom, moe se takoer pouzdano datirati. Jasnekarakteristike koje nude pramenovi kose upuuju na vrijeme koje odgovara priblino kipovima A i B. Njeni pramenovi izraeni su dubokim, ali kratkim potezima svrdla kojeproizvodi ljebove lagano valovitog oblika. Pravac jednog pramena prekida se, ostavlja

jui neznatni ostatak kamene mase, i odmah se dalje produuje. ljebovi su davalitakoer svjetlo-tamni efekt i bili ornamentalno koncipirani. Naime, valovi su paralelni,bez prirodnih promjena pravca i toka. To je tipian i ve viestruko zapaen oblik i nainiskazivanja kose u prvim desetljeima 3. st. Takav se nain prikazivanja moe uoiti naglavama kipova boice iz itluka (Aequum), prve nepoznatog imena.31 i druge koja semoe identificirati kao Diana Lucifera32. Prva glava je blie senjskoj, a druga navedeni

3 1 Usp. N. Cambi, Atika skulptura, str. 424., si. na str. 425.^ Usp. N. Cambi, Atika skulptura, str. 426., si. na str. 427.

39


8/12

N. Canibi: Biljeke uz kipove Kibele (Magna Mater) iz Senja Senj, zb. 20, str. 33.-44. (1993.)

5/. 3. Glava boice iz Senja, lijevi profil, Arheoloki muzej u Za

grebu

tehniki postupak pokazuje u jo drastinijem obliku. To pokazuje njihov razliiti vremenski nastanak.33 Takav postupak pri izradi kose vidi se i na enskim figurama atikihsarkofaga, kao na primjer na fragmentu s prikazom Hipolita i Fedre iz Salone.341 taj jesarkofag iz prvih decenija 3. st. Slian nain prikazivanja kose poznat je i na maloazijskim sarkofazima koji su takoer bili podvrgnuti stilskoj promjeni u navedeno vri

jeme.35 U onim jabuicama pojavljuju se jasno iskazane arenice i zjenice to uoava iMedini. Meutim, pojava tih detalja nije toliko karakteristina da bi se bez iscrpnijeanalize skulptura mogla precizno datirati, jer pojava arenica i zjenica samo upuuje nato da je prikaz mlai od vremena Hadrijana, otkad se to moe pratiti na kamenoj plastici.36 Meutim, leasto udubljene zjenice okruene plitkim polukrugom oblik su kakav se

" Usp. N. Cambi, Atika skulptura, str. 431.

N. Cambi, Atiki sarkofazi, str. 119., br. 23, tab. XV. Ovaj sarkofag se najee nazivao sarkofag sMuzama, to je pogreno.

Usp. H. Wiegartz, o.c.'i/r

- G. Daltrop, Die Stadtrmischen mnnlichen Privatbildinissc trajanischer und hadrianischer Zeit, Miinster1958., str. 23. i d.

40


9/12


Slika 4. Glava boice iz Kostolca(Vimitmcij), Arheoloki muzej u

Zagrebu

javlja u ranom 3. st. To najbolje potvruje ranija glava boice iz itluka,37 stoje samopotkrepa gore iznesenoj dataciji.

Prema tome, sve tri skulpture iz Senja datiraju se u jedno vrlo usko razdoblje, tj. uvrijeme kraja 2. i ranije 3. st., to oito govori o tadanjem razvitku kultova i gospodarskoj snazi grada. Vjerojatno je daje to vrijeme punog razvitka luke, trgovakih i drugih djelatnosti u staroj Seniji.

Medini je drao da su sve statue bile izraene u nekoj sjeveroitalskoj radionici. 381 otome, tj. o radionikoj provenijenciji kipova, valja neto prozboriti. Svi su kipoviizraeni od bijelog mramora kristalastog sastava ali patina nije identina. Iako je mramorprilino srodan, to ne znai da je i identian, a njegovo podrijetlo ipak je makroskopskiteko odrediti. Kako na istonoj obali Jadrana nema uope mramora, a osobito ne takve

37

38Usp. bilj. 32.

J. Medini, o.c, str. 739.

41


10/12


kvalitete, oito je da su skulpture importirane. Sigurno je da su kipovi bili importirani uSenj kao gotovi produkt. Otkuda su kipovi stigli, ve je tee kazati. Meutim, na teme

lju usporedbe sa sarkofazima atike i maloazijske produkcije, sigurno je da su istone, ane zapadne, a nikako italske provenijencije. Mnogo je tee utvrditi podrijetlo sjedeihstatua nego glave. Ipak reljefi na bonoj strani statue B, po mom miljenju, srodni suatikim sarkofazima. Na njihovim reljefima pojavljuje se slian nain prikazivanja stijena, bilja i ivotinja, osobito na scenama lova, kao to je Melegrov lov, 39 ili pak nekidrugi prizori na kojima se pojavljuje pejza, kao na primjer na motivu Borbe kod brodova,40 rijetkog prizora Orfeja i dr.41 Na temelju toga moglo bi se pretpostaviti da je kip Bbio izraen u Ateni, u radionicama sarkofaga koje su klesale i statue.42 Za kip A to je,meutim, tee rei. Mogue je da joj je podrijetlo i u Maloj Aziji, ali pouzdanije bismosmjeli prosuivati tek kad bismo imali i njenu glavu. Valja samo konstatirati da je import iz Male Azije daleko manji nego iz Atike, iako je ipak nazoan. Pitanje provenijen

cije kipa A jo bi valjalo detaljnije ispitati, osobito vrstu mramora. Glava boice, na temelju finog i njenog modeliranja lica s blagim prijelazima skulpturalnih povrina,upuuje na maloazijsku podrijetlo. Osobito su lijepo i blago prikazani kapci koji suneto sputeni na one jabuice. I. Degmedi je pravilno opisala nain iskazivanja detalja oiju. Ona kae: Oi, bez naznake zjenica (to nije tono, op. N.C.), s otvorenimtekim kapcima, davale su dojam lakog umora."43 Takav nain prikazivanja oiju karakteristian je za maloazijske radionice, posebno one afrodizijske kole, ije su skulptureotkrivene svagdje gdje su bili djelatni njezini majstori (Rim, Leptis Magna i dr.), a dakako i u samom matinom gradu.44 Bilo bi prijeko potrebno tu glavu usporediti s nekimproduktima afrodizijskih radionica toga doba. U ovom trenutku to je teko zbog nedostatka sintetikih radova posveenih skulpturi Male Azije. Ovdje bih samo upozorio naskulpture poznatog slavoluka Septimija Severa iz Leptis Magne, koji su pouzdano radilimajstori iz Afrodizije.45 Na licima ena reljefa tog slavoluka zapaa se njeni ieznutljivi pogled s blago nagnutom glavom. Takoer se vide slino oblikovane frizure sdubokim, svrdlanim pramenovima koji imaju slian tok kao i oni kod senjske glave.Najblie paralele, skulpture iz itluka, koje iskazuju sline stilske i tehnike karakteristike, prije nekoliko godina pripisao sam atikim radionicama, ali, s obzirom na senjskuglavu moda se i u njihovu sluaju moe pretpostaviti maloazijsko podrijetlo.46 Najbliupak paralelu senjskoj glavi otkrio sam neposredno prije zavretka ovog rada u Arheolokom muzeju u Zagrebu.47 Naime, glava iz Kostolca (Viminacij) u Srbiji je po mra-

G. Koch, Die mythologisclie Sarkophage: Meleager, Antiken Sarkophagreliefs XII, 6, Berlin 1975.,str. 142., br. 170. "te 144., br. 173., Tab. 136, 170; 136, 173.40 G. Koch - H. Sichtermann, o.c, si. 445.4 1 G. Hoch - H. Sichtermann, o.c, si. 433.

" Usp. H. Wiegartz, Kaiserzeitliche Sarkophage in Myra, Arch. Anzeiger 1971., str. 97., bilj. 40.4-^ I. Degmedi, o.c, str. 254.

M. Floriani Squarciapino. La scuola di Afrodisia, Roma 1943., passim.4 5 B. Andreae, U art de I' ancienne Rome, Paris 1973., str. 274., si. 556-559.4 N. Cambi, Atika skulptura, str. 424. i d.

Zahvaljujem se ravnatelju Arheolokog muzeja u Zagrebu A. Rendi-Mioeviu, koji mi je omoguio uvid u obje glave te njihovo snimanje i objavu.

42


11/12

N. Cambi: Biljeke uz kipove Kibele (Mazna Mater) iz Senja Senj, zb. 20, str. 33.-44. (1993.)

moru (samo je utkaste, a ne bjelkaste patine), stilu, tehnici, obliku kose, izrazu i dimenzijama (9,5 cm to znai da je samo neznatno manja) neobino bliska senjskoj glavi.48 Osobito je upadna slinost poluzatvorenih, snenih oiju. Jedina je razlika to glaveimaju suprotan nagib. Kod kostolake glave upadljivija je obrada dubokog svrdlanjapramenova kose, ali tehnika je identina. Nema dvojbe da su obje glave izraene u istojmaloazijskoj radionici koja je svoje proizvode slala u razne krajeve antikog svijeta.

Oito je da se na batini naih skulptura i njihovom mjestu u umjetnosti, kulturi ireligiji mora jo znatno ozbiljnije raditi, ali to, dakako, vrijedi i za plastiku ostalih dijelova antikog svijeta. Budui da su senjske statue dosta manjkavo ouvane, za njih je tozaista oteavajua okolnost pri valorizaciji, jer je o fragmentima mnogo tee pouzdanoraspravljati, nego o itavim kipovima koji se mogu analizirati u svim detaljima svojepojavnosti.

Sve gore izneseno, ukljuujui i Medinijev lanak kao i izvjetaj o iskapanjima u

Senju iz godine 1950.1. Degmedi, sigurno pokazuju da se kraj katedrale u Senju nalazio vaan sklop graevina, oito kultne namjene, na kojem bi valjalo dalje raditi, amoda i istraivati na terenu. S obzirom na to da je tu bilo mnogo skulptura, sigurno biih se jo pronalo, a nije iskljueno da bi se nali i nedostajui fragmenti gore obraenihkipova. Senia je , ini se, i inae obilovala skulpturom, o emu svjedoe brojni fragmenti to se uvaju u Senjskom muzeju. O tim kipovima vrijedilo bi nainiti nove studije.Na spomenutom kultnom mjestu trijumfirajue kranstvo izgradilo je crkvu, kao simbol pobjede nad poganskim rivalom, kao to je i drugdje bio obiaj. Nema dvojbe da jemetroaka religija bila ljuti suparnik kranstva, pa je simbolika pobjede to oitija.Valjalo bi ispitati je li katedrala iz 12. st. sjela na starokranske temelje kao to bi biloza oekivanje. Za simboliku pobjedu nad metroakom religijom upuivao bi i titular

crkve. Majka boja (Marija) izdigla se nad poganskom Velikom majkom bogova i prirode.

ANMERKUNGEN ZU DEN STATUEN DER CYBELE(MAGNA MATER) AUS SENJ

Zusammenfassung

Im Senjer Stadtmuseum werden zwei Unterteile sitzender Statuen (Fragment A undFragment B) aufbewahrt. Fragment A stellt auf eine typische Weise die Gttin Cybeladar, mit zwei Lwen, von denen der rechte abgeschlagen ist. J. Medini, der die Statuen

Kostolaku glavu objavio je J. Brunmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu,Zagreb 1904.-1911., str. 326. i d., br. 728.

43


12/12


verffnetlicht hat, gab dem Unterteil der Statue A noch zwei Bruchstcke bei, und so ent-stand ein Torso, dem aber die Arme und der Kopf fehlen. I. Degmedi und spter J. Me

dini supponierten, da der von J. Medini entdeckte Kopf zur Statue A gehrt. Doch, we-gen verschiedener Grenverhltnisse und des Durchnitts des Halses kann man nichtsagen, da sie die Teile eines und desselben Ganzen seien.

Die Statue B ist im Grunde auf dieselbe Weise dargestellt, doch mit einem wesenfli-chen Unterschied: die Gttin sitzt nicht auf dem Thron, sondern auf dem Felsen. Das be-weist die rauhe Form der Oberflche des Felsens von dieser in natiirlichem Ambient dar-gestellten Tiere und Wildtiere: der nagende Stier, das Schaf und der Lowe in der Hhle aufder linken Seite, und der Stier und der Gemsbock in der Hhle auf der rechten Seite. J.Medini meint, da diese Tiere auf den Ritus der Taurobolie und der Kriobolie hinweisen,d.h. auf die Riten im Kultus der Cybele. Aber dem Felsen ist ein natiirliches Milieu fiirdie Tiere, was auf natiirlichen Aspekt der Gottheit hinweist. Es ist aber nicht ausgesch-

loen, da J. Medini doch Recht hat, wenn er die Statue B der Cybele zuschreibt, weilsie auch eine Gottheit der Natur ist, wie viele andere Gottheiten, zu welchen auch Arte-mide (Diana) gehrt. Die letzte hat in Senj einen entwickelten Kultus, aber diese Gttinhat in Dalmatien eine sehr standardisierte Ikonographie der Jagdgottheit, und deswegen istes wahrscheinlicher, da die Statue B doch die Cybela darstellt. Es handelt sich vielleichtum den Synkretismus dieser beiden Gttinen. Unter den Statuen der Cybele ist wenig-stens eine (Korynt) bekannt: sie stellt die auf dem Felsen sitzende Gttin dar, aber hiersind keine Tiere und Wildtiere zu finden, sondern nur die Atribute von Attis und Hekatai-on. Demgem werden in dieser Arbeit drei und nicht zwei Statuen bearbeitet, da derKopf keiner der sitzenden Statuen gehrt, weil die Statue B normale Gre hat, der Kopfdagegen nicht.

Aufgrund der harten und unbiegsamen Draperie mit reicher Benutzung des schnellro-tierenden Bohrers, gehren die Statuen A und B - nach vielreichen Analogien aus der anti-ken Welt - in das Ende des 2. und den Anfang des 3. Jahrh. Den besonders wichtigen Be-weis solcher Behauptung stellen die tief und breit eingeritzten Linien dar, die die Figurdes Lwen auf der Statue A und des Tieres und Wildtieres auf dem Felsen der Statue Bumkreisen.

Das ist das Verfahren, das nach der Stylumwandlung auf den Ostlichen Sarkophagenund Reliefen zu sehen ist (um das Jahr 200). Aufgrund charakteristischer Darstellung derwelligen und mit dem Bohrer eingeritzten Haarbiischel kann man feststellen, da derKopf des Weibes aus den ersten Jahrzehnten des 3. Jahrh. stammt. hnliche Haarbiischel

sind auch auf den Kpfen der Gttinen aus itluk (Aequum) bei Sinj zu sehen, d. h. aufden Kpfen der Weiber auf den Sarkophagen aus Attika und Anatolien.Die Herkunft der Statue B, die auf den Sarkophagen aus Attika (Meleagar, Orfeus,

Kampf bei den Schiffen u. a.) zu sehen ist, ist vielleicht mit Atene verbunden. Es istviel schwerer dasselbe fiir die Statue A zu sagen. Diese Statue knnte aus Attika undAnatolien stammen, aber man mu sagen, da der Import aus Anatolien in Dalmatienbedeutend seltener als aus Attika, aber doch anwesend ist. Aufgrund zrtlichen Ausdrucksund feiner Modelation der halbzugeschloenen Augen kann man feststellen, da der Kopfsehr wahrscheinlich aus Anatolien stammt.

dd

02 nenad cambi

Documents